Sebicnost ili...

"Sebicnost je odvratan porok kojeg rijetko oprastamo drugima, ali svi ga u sebi nosimo"

26.10.2008.

Sebicnost

Odnekud iskopah ovu pricu, i dosta je stara. Najvjerovatnije da je nesto kinesko. I ide ovako:

Naime neka svevisnja sila odredila je da ljudi koji umru odlaze u mjesto koje se percipira kao soba sa stolom koji obiluje najrazlicitijim delikatesima i hranom. Postoji pravilo da kad se nahranis, mozes uzivati u ispunjavanju svojih sljedecih zelja, bilo da se radi o ljencarenju ili zenama ili necem trecem. I tako u krug svaki dan. Svejedno... I dobri i losi ljudi odlaze gore, jedina kvaka je sto moraju jesti sa stapicima dugim 2 metra.
Sebicni ljudi koji dodju gore nikad u nicemu nece moci uzivati, jer ce im njihova sebicnost nalagati da se pokusaju sto vise nahraniti, ali nikad to nece uspijeti, jer to jednostavno ne mogu sa stapicima od 2 m. Velikodusni ljudi ce s druge strane hraniti jedni druge i uzivati kao nikad u zivotu.....

Elem to bi bila pricica...

Sad idemo dalje...

Kao sto svi znamo EGO je sastavni dio nas i on treba da nam pomogne i da nas "motivise" na sopstveni razvoj i napredak u zivotu. Ali ljudi su taj ego malo "prepravili" i kao takav "prepravljen" on postaje nas negativni dio, koji nas ljude kao (najsavrsenija, najpametnija, najlepsa, najvrednija bica) stavlja ispred svega. Naravno bez obzira sta ce taj ego uciniti drugima. To je ego kojeg "zovemo" sebicnost. Sebicne osobe nisu u stanju da vole ikoga,osim u slucaju ako im to donosi korist i zadovoljstvo koje interpretiraju kao ljubav. Ustvari to "nesto" sto izgleda kao "ljubav" prema sebi je cista sebicnost, osjecanje zadovoljstva i samouzivanja. Sebicni ljudi su uvijek „naj“, a svi ostali oko njih imaju samo jednu ulogu, a ta uloga je da im pruzaju zadovoljstvo.
Naravno da smo svi u nekoj mjeri sebicni. Neko vise , neko manje a neko je patoloski sebican..
Biti sebican ili ne?
Ili mozda pomagati svakome , a da pri tome ne ocekujemo da nam ta osoba kojoj smo pomogli to i vrati!
Al opet stoji ona poslovica dobar i jeben na istoj deredziji.

Ko zna mozda je u neku ruku i bolje biti sebican, da se nekad prvo pomisli na sebe. Mozda se na kraju krajeva niko nece zauzeti za mene, 5 ili 10, (osim ako se sami kao jedinke i pojedinci ne zauzmemo za sebe.)
Sa jedne strane stalnim zalaganjem i pomaganjem drugima, ispadamo sebicni prema nama samima. I opet belaj...

Biti sebican ili altruistican pitanje je sad....??
Da li je najbolje naci neku ravnotezu izmedju to dvoje..??? Al opet kad skontas  javlja se ono sta ako kazaljka "ode" na ovu ili onu stranu???


<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
2192

Powered by Blogger.ba